Juventus je proteklih nekoliko godina velika snaga italijanskog fudbala.
Titule se redaju kao na traci,a već godinama na Čizmi ne postoji niko ko bi barem zaprijetio moćnoj Staroj dami.
Danas tamo igraju neki od najboljih evropskih igrača, a za domaće snage sve je manje mjesta. Tako to obično bude u evropskim velikanima. U konstantnoj potjeri za trofeijima, često se izgubi mogućnosti forsiranja vlastitih igračkih snaga, a skupe zvijezde dobiju više prostora, često nezasluženo.
Tako nestaju mladi talenti, a jedan takav slučaj zabilježen je baš u Juventusu. Smatrali su ga najboljim mladim igračem u Italiji i jednim od najboljih na svijetu, vjerovali su da će u crno-bijelom dresu velikana naslijediti Alessandra Del Piera, da će biti vođa reprezentacije i jedna od legendi. Ali, ništa se od toga nije dogodilo u karijeri Sebastiana Giovinca.
Omaleni strijelac, hitro krilo i fantastični dribler, u suzama je napustio voljenu svlačionicu i skrasio se, ni manje ni više nego u - Kanadi. Tamo igra u Torontu poluozbiljan fudbal, daleko od najboljih timova svijeta, zarađujući dobar novac i privodeći kraju karijeru koja je slutila na mnogo toga velikog.
Za reprezentaciju je već odigrao ono što je mogao i to bez nekog velikog uspjeha, s Juventusom jeste osvojio neke velike pehare, ali šta mu sve to znači danas kad je već u ozbiljnim igračkim godinama i kad je povratak kući potpuno neizvjestan. Stara dama je tako upropastila svog zlatnog dečka - koju godinu nakon što ga je stvorila.
Giovinco je već zaboravljen i prekrižen. A mogla je biti prosta i lijepa priča...
No comments:
Post a Comment